Zato što klinci, kad zakorače u naše avanture, zatvaraju vrata svakodnevici.
Ne simbolično. Stvarno.
Iza tih vrata ostaju škola, obaveze, ekrani, rutine.
Za neke samo dosada.
Za neke, nažalost, i puno teže stvari.
Avantura je njihov bijeg.
Bijeg u svijet koji ne postoji na rasporedu sati.
U svijet koji su vidjeli u filmovima, čuli u pričama svojih djedova i baka, ili ga jednostavno – nose u sebi, ali im ga nitko ne dopušta pustiti van.
Zato kod nas postoje izvanzemaljci.
Zato se kopaju škrinje s blagom.
Zato se susreću čudni ljudi i događaju neobične pojave.
Na njima je da otkriju što je od svega istina, a što fikcija – jer, zaista, ima svega!
Jer taj svijet im je potreban.
To nije bijeg od stvarnosti.
To je punjenje baterija za nju.
Naše avanture nisu branje cvijeća i šetuckanja po livadi.
One su akcija, emocija, edukacija i ljubav – sve u isto vrijeme.
Bez rukavica. Bez kočenja. Bez “ajmo malo smanjit”.
I upravo tu smo posebni.
Mi idemo do granica.
Do onih mjesta gdje ostaju samo najuporniji, najhrabriji i oni koji još vjeruju da je mašta ozbiljna stvar.
Ponekad – i stvarno samo ponekad – čujemo da pretjerujemo.
Da je “previše”.
Da bi trebalo biti “mirnije”, “normalnije”, “jednostavnije”.
Ali onda se okrenemo i vidimo ono drugo.
Klince koji ne žele doma.
Pogled koji gori.
Poruke roditelja.
I podršku… ogromnu podršku.
Rekli bismo – 99% njih.
I znaš što?
Za tih 99% mi ćemo i dalje raditi ovako.
Ovo je naša priča.
Bez kompromisa.
Bez razvodnjavanja.
Bez odustajanja.
Jer avantura nije luksuz.
Avantura je potreba.
A mi radimo ono što radimo najbolje.
I ne mislimo stati.
Add comment
Comments