Na jednom otoku u našoj PGŽ, postoji jedna strašna ekipa. Imaju oko 11 godina, vole žestoko, vole prljavo, jako su srčani. Nisu jedni od onih koji odlaze u prirodu moleći Boga da se ne zaprljaju. To kod njih ne postoji. Blato, znoj, mokre čarape, hladni tabani, uprljana trenirka i duksica njima je nešto sasvim normalno i ako toga nema kao da u prirodi nisu niti bili. Pjevaju, vesele se, natječu a dosta često se i pošoraju… što je to njima!
Nedavno smo bili zajedno, ponovno. Uvijek mi je drago kada ih vidim jer su čisti, iskreni i bez fige u džepu. Pitaju oni mene “Marko, kamo ćemo danas?”. Nisam im htio odgovoriti, bilo je to iznenađenje.
Stigli smo. Svatko je dobio kabanicu u torbu i mogli smo startati našu avanturu. Potok, šuma, mahovina, divlje beštije, klopa, cuga, snalaženje, šumske igre, crtanje doodleova ispod hrasta, smijeh, zabava, pjesma, ludiranje, malena šora, poneka psovka… sve je to dio njihove priče. Vole dobro napisane priče koje se događaju spontano, vole život i baš bi bilo lijepo kada bi to sve skupa zauvijek ostalo tako.
Boravite sa svojim malenim istraživačima čim više u prirodi. Imajte zajedničke trenutke, stvarajte uspomene, neka uče od vas i vi od njih. Bitni su to životni trenuci za oboje. Nemojte ih propustiti.
————
Ovdje nema lektoriranja i uljepšavanja texta. Sve je onako kako treba da bude, iz glave, sirovo i orginalno :).
Add comment
Comments