Odlazak u nova istraživanja uvijek znači jedno – tegljenje svega i svačega. Drva za vatru, klopa, cuga, odjeća, pustolovna vozila, bajk… i još hrpa onih sitnica za koje misliš da ti ne trebaju. Dok ih ne ostaviš doma. Onda shvatiš da bez njih ne možeš i nađeš se u velikom čudu.
Istra je uvijek pun pogodak za nova istraživanja, avanture i upoznavanje neobičnih mjesta i ljudi. Blizu je, vrijeme je uglavnom na sunčanoj strani, a energija zelene središnje Istre… to se jednostavno osjeti. Priroda je drugačija, ambijent drugačiji, ljudi drugačiji. Ne, nisu vanzemaljci. Samo su ostali normalni. Imaju svoja gospodarstva, proizvode, rade od jutra do mraka i, unatoč svemu što su postigli, i dalje su u polju, prljavih i žuljavih ruku. Kako kaže Korado Korlević, nisu se omastili položajnom rentom pa da bleje u nebo i čekaju turiste. Ostali su isti kao i njihovi stari.
Cijela je Istra danas uglavnom razvijena. Ceste, apartmani, gospodarstva, simpatične konobe, trgovački centri, zabavni parkovi… Ali postoji jedan komadić Istre koji kao da je zapeo u nekom drugom vremenu. Stare kamene kuće, gotovo prazna sela s dva ili tri stanovnika i potpuni mir. Skriven je visoko, daleko od mora. Zimi ga šiba hladnoća, vjetar, bome nikako nije usput i većina ljudi za njega uopće ne zna. I iskreno… neka tako i ostane.
Add comment
Comments