Kad posao uništi san: Kako je bicikliranje od životne avanture postalo noćna mora

Sažetak je izrađen i fotografije preuzete zahvaljujući portalu outsideonline.com

Caitlin Giddings godinama je sanjala o životu na biciklu. Nakon što je kao mlada djevojka odvozila nezaboravnu solo turu kroz američki Zapad, povratak u svakodnevicu bio joj je težak. Željela je pronaći način da nastavi živjeti ono što voli i pritom zarađivati za život. Vjerovala je poznatoj izreci da će “novac slijediti ono što voliš”. Zbog toga se školovala za vodiča biciklističkih tura i počela voditi organizirana putovanja diljem Sjedinjenih Država. 

U početku je sve izgledalo kao ostvarenje sna. Putovanja, priroda, novi ljudi i svakodnevna vožnja činili su se savršenom kombinacijom posla i slobode. No vrlo brzo shvatila je da stvarnost nema mnogo veze s romantičnom slikom koju je imala u glavi. Umjesto da uživa u vožnji, većinu vremena provodila je rješavajući tuđe probleme, organizirajući logistiku, popravljajući bicikle, smirujući sukobe među sudionicima i preuzimajući odgovornost za sigurnost cijele grupe. 

Na turama je susretala najrazličitije ljude. Neki su joj ostali prijatelji za cijeli život, ali bilo je i sudionika koji su putovanja pretvarali u pravu noćnu moru. Od nespremnih biciklista koji nisu imali odgovarajuću opremu, preko stalnih svađa oko sitnica, pa sve do ozbiljnih incidenata i opasnih situacija. Jedna od najdramatičnijih dogodila se kada su ona i jedan sudionik morali bježati od agresivnog muškarca koji ih je progonio tijekom vožnje. Takvi događaji pokazali su joj koliko je posao vodiča zapravo stresan i koliko malo vremena ostaje za ono zbog čega je uopće krenula tim putem – uživanje u bicikliranju. 

Posebno ju je pogodila spoznaja da je posao vodiča zapravo uslužna djelatnost koja traje 24 sata dnevno. Sudionici očekuju pomoć u svakom trenutku, a odgovornost nikada ne prestaje. Umjesto osjećaja slobode, osjećala je stalni pritisak, umor i iscrpljenost. U svijetu outdoor industrije često se govori kako se zaposlenici “plaćaju zalascima sunca” – odnosno prekrasnim iskustvima umjesto pristojnom plaćom. No autorica je zaključila da ni najljepši krajolici ne mogu nadoknaditi stres, odgovornost i iscrpljenost koji dolaze s takvim poslom. 

Nakon posljednje velike ture preko SAD-a donijela je važnu odluku. Shvatila je da ne želi više pokušavati pretvoriti svoju najveću strast u zanimanje. Vratila se na fakultet, upisala novinarstvo i pronašla novi poziv – pisanje priča o ljudima koji prolaze vlastite pustolovine.

Pretvaranje hobija u posao nije uvijek put prema sreći. Ono što nas ispunjava u slobodno vrijeme može izgubiti svoju čar kada postane izvor prihoda, rokova i odgovornosti. Ponekad je upravo očuvanje strasti izvan poslovnog svijeta najbolji način da ona ostane ono što je oduvijek bila – izvor radosti, slobode i inspiracije.