TEXT: Marko Sladić FOTO: Marko Sladić & Đurđa (AI)
Pustolovi… vrijeme je šparoga. Priča ide da se kao trebaš prijaviti online, upisati, registrirati, ući u evidenciju… ali ako želiš pravu stvar — samo se zaputi. Štap u ruke. Visoke čižme. Stara ofucana odjeća. I kreni.
Kroz gromače. Kroz šmrikovicu. Kroz nisko raslinje koje skriva više nego što pokazuje. Budi oprezan. Budi pažljiv. Jer nikad ne znaš iz kojeg žbunja viri… ma ne zmija — nego trn.
Zmije? Ma njih jedemo za doručak. Ne boj ih se. Ali trn… to je opaki vrag. Kad ti se zabije pod nokat — gotovo. Satima ga pamtiš i jaučeš na najjače.
Uglavnom… Šparoge, DA! Ima ih posvuda. Primorje. Otoci.
Skrivene. Tvrdoglave. Divlje.
Kad je nađeš — ne divljaj ko manijak koji ih prvi puta vidi. Beri ih lagano. U miru i tišini. Pametno. S poštovanjem.
One mlade pusti. Neka rastu do neba.
Neka čekaju drugi put. Da narastu veće. Sočnije. Jače. Yeaah.
I zapamti lokaciju — ili još bolje… označi je sa znakom X. To rade pravi pustolovi i istraživači.
A kad ih se nabere… idemo dalje. Ali ne doma. Ne. Ne.
U prirodi.
Tava.
Maslinovo ulje.
Češnjak.
Malo limuna.
Ribani sir.
I dobra vatra. (Samo pazi… nemoj zapaliti šumu.)
I onda…
Njami. Za prste polizat.
Evo ti i recept. Ostalo je na tebi.
Uživaj… i dobar tek, pustolovu.
Add comment
Comments