Što se dogodi kad klinac poželi s nama u ozbiljnu trodnevnu, totalno opičenu, turbo-loodu avanturu? S nama, dečkima, odraslim haharima & šumskim buntovnicima koji imaju samo tri pravila: zezanje, zezanje i zezanje! Pitaš se: hoće li se on uspjeti prilagoditi? Ma kakvi! Mi smo ti prvi koji se prilagođavamo njemu! Točno u trenutku kad startamo – mi odrasla djeca spuštamo se na njegov nivo… pa još malo niže… i još malo, sve dok nam mozak ne klikne na “mode: totalni urnebes”.
Lude cvike na glavi, cvijeće iza uha, dernjava, dreka, cika i smijeh koji odjekuje šumom. Šumski teatri puni avanture, mjuza koja vibrira i treperi svaku granu, obleka koja pršti bojama i osmijesi koji se ne gase ni kad padne mrak. A mali? Prvo nas gleda onako sumnjičavo – “šta to ovi izvode, od kuda su ovi pali, iz kojeg svemira?” – a onda puf! U roku od pet minuta već juri kroz šumu, skače i viče: “Ajmooo još!”
Zajedno smo prolazili šumske borbe do iznemoglosti, kupali se u jezeru ko da je ljeto, spremali večeru za pet – i to ne Michelin pet, nego “pet prstiju poližeš” pet! Pjevali smo uz Edith Piaf, plesali bosi po travi, imali piknik iza Plodina (jer avantura ne bira lokaciju!) i smijali se do suza.
Jer kad mi uđemo u priču – nema izlaza. Tek kad se vratimo u stvarnost, sjećanja još bruje u glavi, a mi već kuhamo nove planove, nove ludosti, nove muško-dječje avanture. Jer jednom kad poludiš s nama – više nema povratka. I znaš što? To je najbolji osjećaj na svijetu.
Add comment
Comments