Jeste čuli za Daddathlon festival? Zasigurno jeste jer ovaj događaj iz godine u godinu okuplja sve više obitelji iz cijele Hrvatske. To je događaj namijenjen prvenstveno povezivanju očeva i djece kroz sport i razne zabavne aktivnosti koji promovira zdravi i aktivni život kroz kvalitetno obiteljsko druženje.
Glavni dio festivala je Dadathlon utrka za tate i djecu, popraćena mnogobrojnim zabavnim sadržajima u kojima niti mame nisu zaboravljene.
Cool jel'da? Ma super cool! A kako je gostovati na njemu, dijeliti svoj film i briju s ostatkom svijeta i širiti dobru vibru? E pa slijedi nešto upravo o tome.
Znate li što sve stane u Smart?
I ove godine kao i prošle, Marino Manzoni - glavna faca festivala - pozvao me da prisustvujem sa svojim improviziranim kampom. Poziv sam, naravnom, prihvatio s čistim veseljem!
U ranim jutarnjim satima sam u svoje mikro-ekspedicijsko vozilo utrpao sve potrebne stvari onako kako se slažu lego kockice. A kada kažem sve, mislim na - pazite sada ovo - panjeve, kamenje za ognjište, cjepanice, bajk, kosture životinjskih glava, šator, razne štapove, drvene tronošce i ostalo.
Ukratko, toliko (ne)običnih stvari da su ljudi koji su me gledali dok sam ih iskrcavao u Puntu komentirali u stilu: "Ej, jesi vidio onog lika što je sve ugurao u Smart?" Ili: "Koji lik, pa ovo nema nigdje". Vjerujte, gledali su me kao da nisam 'sasvim svoj'. :)
I kad si gladan možeš biti svoj!
Na svojem odredištu, na rivi u Puntu, krenuo sam podizati kamp na malenoj zelenoj površini među drugim festivalskim šatorima. Prvo što sam napravio bilo je da sam odvrnuo mjuzu, na najjače. Tako je krenulo zagrijavanje atmosfere.
Slijedilo je podizanje šatora, postavljanje brodskog konopa na drvo za ljuljačku, čvorovi za hrabrije koji se požele penjati, šator, dekice, panjevi, buvljak s mojim pustolovnim fotkama... Ma našlo se tu svega i svačega.
Nakon sat i pol pripreme (potrajalo je jer sam želio da sve bude savršeno) uhvatila me glad. Međutim, kako je bila nedjelja, sve su trgovine bile zatvorene. Što sada? Ništa. 'Zaveži' želudac i idemo dalje.
Aktivno, zaprljano i - nikada dosadno!
Stigli su sudionici prve radionice, one u 10 sati. S roditeljima ih je bilo dosta, rekao bih 40-ak. Krenule su priče, tombola, snalaženje u prostoru, osnove samoobrane, razgovori o tome što je kamp, kuda s kakicom, kako skakati po bundevama i zavijati s vukovima... Teme su bile brojne, raznolike i, kao što vidite, nimalo dosadne. Dan smo zaokružili sa šumskim igrama - tu smo totalno razvalili!
Valjali smo se po podu, potezali, razvlačili, natezali, visili sa stabala... svega je bilo! Ekipa koja je gledala sa strane - volonteri, učenici lokalne osnovne škole - samo su čekali da završim. U pauzi sam se, naime, s njima zaletio u obližnji bajk park.
Nas 20-ak smo s bajkovima jurili i letjeli po zraku, dizali prašinu, vikali u sav glas, dijelili savjete jedni drugima, smijali se i uživali - sve to s pogledom na naše predivno Jadransko more i zeleni poluotok Prnibu.
Ma di ćeš bolje?! Hvala Punat, hvala Dadddathlon, hvala Marino. Vidimo se dogodine!
Ovdje nema lektoriranja i uljepšavanja texta. Sve je onako kako treba da bude, iz glave, sirovo i orginalno :).
Add comment
Comments