Nije ovo bila klasična avantura. Nema skakanja, vojničkog drilla, dernjave, ni adrenalina do plafona. Ovo je bilo nešto dublje. Iskonskije. Ovo je bila terapija na najjače i to bez terapeuta. Šumski reset kojem je bio cilj podsjetiti nas kako diše mir.
Okupljeni na otoku Krku – neki novi ljudi, s različitim pričama, energijama i osmijesima – krenuli smo u potragu za nečim što se baš ne može „uguglat“. I našli smo. U šumama starih Murlaka, među kušom i lavandom, među ljudima koji rukama stvaraju svijet koji itekako ima smisla. Gdje se ne juri sto na sat. Gdje se ne glumi. Gdje nema snobizma i kakav tko automobil vozi. Gdje ti mir govori više nego tisuću obavijesti na mobitelu.
Dan? Prekrasan. Sunce kao da je znalo da smo tu radi iscjeljenja. Toplina na koži, šapat lavande u zraku. Smijali smo se. Šutjeli, slušali i učili kad je trebalo. Slagali mozaik od tuđih ideja, vizija, snova. Upijali.
A onda na kraju – šumska kupka. Tišina golema kao more. Hrastovi golemi, stari, mudri, kao da su čuvali našu tišinu dok smo udisali život punim plućima. Nismo mi tu ništa spektakularno napravili. Samo smo se podsjetili da smo živi.
Add comment
Comments