Otok Krk se reklamira kao najčišći dio hrvatske. Tako kažu brošure, reklame i turističke kampanje. Ali ako malo skreneš s puta, ako zakoračiš tamo gdje ne vode uređene staze i gdje ne ide nitko - vidiš nešto sasvim drugo. Otok doslovce pliva u otpadu. Plastika, gume, građevinska šuta, napušteni aparati, bačve s tko zna čime… Skriveno od očiju turista, ali nije skriveno od onih koji tu žive.
Male inicijative čišćenja, poput skupljanja smeća uz cestu, sjajne su ideje. Ali one nisu ni blizu dovoljne. Mi to najbolje znamo jer smeće skupljamo svaki dan, na svakoj našoj avanturi. I ne samo to – obilježavamo crne točke, bilježimo koordinate i te podatke šaljemo općinama koje otpad nažalost najčešće NE POKUPE. Jer ako želiš riješiti problem, prvo ga moraš priznati.
Ali problem je ogroman. Neće ga riješiti nekoliko entuzijasta s vrećama za smeće. Trebaju se uključiti veliki igrači. Ne mislim samo na Ponikve, nego i na građevinske tvrtke, komunalna poduzeća, sve tvrtke koje imaju vojsku ljudi i resurse. Treba sustavno čišćenje, a ne povremene akcije za slikanje.
Također, otok hitno treba bolji sustav nadzora – znakove upozorenja, nadzorne kamere, strože kazne. Tko baca – neka plati. Dosta je zatvaranja očiju i glumljenja ekološke utopije dok se iza kulisa gušimo u smeću.
I na kraju gdje su djeca? Školska dvorišta prepuna su otpada, a imamo čitave generacije koje prolaze pored smeća i ne dižu ga. Zašto učenici u slobodnim satima, za vrijeme rupa, ne mogu skupiti otpad u vlastitom dvorištu. Ne treba im nitko dati motiku i natjerati ih na težak rad ali mogu pokupiti papiriće i boce oko škole. Ako želimo promjenu, moramo ih naučiti odgovornosti od malih nogu.
Krk može i mora bolje. Samo je pitanje hoćemo li zaista nešto poduzeti – ili ćemo i dalje živjeti u iluziji najčišćeg otoka dok tonemo u vlastiti otpad. Uživajte u slikama :).
Add comment
Comments